Najviše uživam kada pišem muzički post, a naročito kada su u pitanju albumi koji oduševljavaju u celini. Ovaj put se radi o novom bendu The xx i njihovom debi albumu “xx”.
Kao što sam rekao u prethodnom muzičkom postu, ne volim kada je naziv albuma isti kao i naziv grupe, ali eto opet se zadesilo da jedan takav album bude odličan. Pre neka tri meseca sam okačio njihovu prvu pesmu “Crystalised” na svom drugom blogu i mislio sam da će to biti jedina stvar koju ću od njih čuti, ali sam se debelo prevario jer je pre dve, tri nedelje izašao i njihov album.
Album je odrađen u totalno mirnom fazonu i vrlo čestim promenama vokala (malo peva muško, malo žensko), a instrumenti su tu tek toliko da se osete, ali prave vraški dobru atmosferu. Ovo je album koji treba da pustite rano ujutru kada strateški odbijate svaku mogućnost da ustanete iz kreveta, a opet ne želite da se osećate loše što lenčarite. Slušanje ovog albuma će definitivno opravdati to izležavanje. Iako je ceo album odrađen na taj isti fazon bez ikakvih velikih promena, ne oseća se monotonost tokom slušanja, a to je veliki uspeh kada muzičar ne odstupa od svog kalupa tokom jednog albuma.
Odabrao sam moje tri omiljene pesme sa albuma, a vama zdušno predlažem da “kupite” celu stvar i odslušate je od početka do kraja, nećete pogrešiti.
+
